Moj internet dnevnik
OVO MALO DUŠE !!!
Shoutbox
14.2.2014. 21:38 :: Obat Pembesar Penis
http://vimaxobatpembesar.com
17.2.2014. 15:36 :: Vimax
Vimax Obat Pembesar Penis
13.5.2014. 20:27 :: Pembicara Internet Marketing
[if gte mso 9]>Pembicara Internet Marketing

[if gte mso 9]>X-NONEX-NONEINfalsefalsefalse0Normal// //

16.5.2014. 21:19 :: Tas Foto Anak Murah
[if gte mso 9]>Tas Foto Anak Murah

[if gte mso 9]>X-NONEX-NONEINfalsefalsefalse0Normal// //

23.5.2014. 19:55 :: Tas Sekolah Anak
Tas Sekolah Anak, Hubungi: 0853 1598 3263
24.5.2014. 3:03 :: Tas Foto Anak
Tas Foto Anak, Hubungi: 0853 1598 3263 (Telkomsel)
24.5.2014. 3:58 :: Produsen Mukena
Produsen Mukena
29.5.2014. 3:40 :: Tas Sekolah Anak
Tas Sekolah Anak, Hub: 0853 1598 3262 (Telkomsel)
2.6.2014. 11:35 :: Tas Sekolah Anak
Tas Sekolah Anak, Pemesanan Hubungi : 0853-1598-3263 (Telkomsel)
4.6.2014. 7:41 :: Tas Sekolah Anak
Tas Sekolah Anak Azallea, Hp. 0853 1598 3263 (Telkomsel)
17.6.2014. 23:08 :: Vimax Asli
Vimax
17.6.2014. 23:18 :: Obat Pembesar Penis
Pembesar Penis
Blog
utorak, ožujak 3, 2009


Jutarnjom rosom umivam lice
i gledam u letu posrnule ptice
kako kao i ja bježe od noći
Bože, da li ću ovako dalje moći?

Naslanjam glavu na tuđe rame
i bolom se slamam u stavu dame
da niko ne vidi suze u oku
i ovu ranu, očajno duboku.

Ovaj život što živim i nije moj
svaki minut života odavno je tvoj
samo u snovima borim se za tebe
ne, ja više ne prepoznajem sebe.

Iz ogledala me gleda neka druga žena
tužnog pogleda, osmijeha kao sjena
gdje je radost, gdje nestade sreća
sve  preplavi bol od okeana veća.

Kad anđeli postanu zli i kad mora presuše
tada ću i tebe brisati iz duše
a dok mojim venama ljubav šeta
voljeću te nevinom ljubavlju djeteta.

Samo se pitam u trenucima tuge
zašto me još grle neke ruke druge
i zašto su mi tako bolesne i hladne noći
da li ću izdržati još dugo  moći?

Pa mi se pogled za nego prikuje
dok srce neke svoje snove snuje
i shvatim da postoji kraj i najcrnje noći
da, ja ću sve moći, ja ću sve moći.

Ja moram tako, samo tu je spas
dok mislim na tebe, dok mislim na nas
u odsjaju zvijezde,  u sunčevom sjaju
procvjetaćemo mi, kao ruže u maju...
ljiljana-sa @ 08:17 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, veljača 26, 2009


Ne govori ništa, riječi jako bole

Ne gledaj me tako, ubijaš me okom

Zar nismo bili dva srca što se ludo vole

Ranjena sam sada rječju predubokom.

 

Kad mi već nisi htio pružiti ruku

Sad kad je najviše od tebe trebam

Ne diraj mi dušu, dok se misli vuku

Pusti da se svom bolu sama bez borbe predam.

 

Znam da ne vidiš ove suze moje

Što kao nijemi svjedoci moga bola teku

A dvije ukočene zjenice ko dva svjedoka stoje

Zagledane negdje daleko u duboku rijeku.

 

Pogleda praznog i očima bez sjaja

Gledam i ne vidim godine što iza nas stoje

Sjećam se samo jednog dalekog maja

Kad ti svojim srcem zarobi srce moje.

 

I pitam se nijemo dok tuga me para

Dok srce plače al stihove piše

Zar tako brzo nestane ono što ljubav stvara

Zar se tako brzo prestaje da diše?

 

Želim nestati tiho kao usamljena sjena

Ne ostaviti traga, kao da nikad tu nisam bila

Jer ipak sam samo, još uvijek samo žena

Koja je svoje tuge vješto od drugih krila.

 

I ne vidim sunca na kraju tunela

Ne vidim kuda umorna noga da kroči

Bolje da te nikad nisam ni srela

Oslijepile od bola ove moje oči.

 

Sve bih sad dala za zagrljaj čvrsti

Za riječi utjehe šapatom izgovorene

Oko nečijeg vrata bi mi se isprepleli prsti

A na zidu se igrale zaljubljene sjene.

 

A ti se okreni i kreni kao da me nema

Ne gledaj suze i usne u grču bola nijeme

Jer iza oblaka sunce se opet izaći sprema

Preboljeću te, znam, pokazaće vrijeme...

 



ljiljana-sa @ 17:15 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, veljača 20, 2009


Gore visoko gdje su zaspale zvijezde

I gdje mjesec ljubi nebesko prostranstvo

Kao usamljena najljepša zvijezda svemira

ostalo je moje lutajuće srce....

Kad se povlači noć i rađa se dan

To moje srce se raduje svjetlosti

Nada se da neće više biti tako samo

I da će u sunčevom sjaju i ljepoti dana

Naći onaj svoje davno izgubljeni dio....

Dok rosa ljubi mirisnu travu

A zračak sunca se zaigrao u mojoj kosi

Svjež jutarnji zrak dok mi opija dušu

Pitam se – ima li nade za lutajuće srce?

I tako prolazi minut po minut, sat po sat

Dan ustupa mjesto mirisu sumraka

Kao ranjena zvijer budi se moje srce

I pita po ko zna koji put

Zašto je prokleto, zašto je krvavo,

Zašto ga još uvijek boli,

Zašto još uvijek nije cijelo?

Odgovora nema, to sudbina zna

U glasnom uzdahu proklinjem sve

Neizgovorenom rječju psujem život

I iz usahlog oka suza će da krene

Svojim dobro znanim putem

Dok ne osjetim gorak okus na usnama....

I opet je noć, podižem tužan pogled ka nebu

I u jednom trenu vidim – zvijezda je pala

Zaželjeh samo malo sreće, samo malo ljubavi

Da otkinuti dio moga srce opet bude tu

Bože, da li će to ikada više biti?

Nadam se, bar nekad, u nekoj od noći koje slijede

Pojavit će se svjetlost jača od mjeseca

I vedrinom mog zaboravljenog osmjeha

Uzeti snažno ovo što u grudima ranjeno nosim

Udahuti mu novi život, novu želju za životom

I tada će ponovo biti veliko i crveno,

Dovoljno jako da voli cijeli svijet,

Dovoljno toplo da ugrije cijelu planetu

Zauvijek živo, a više nikad lutajuće srce...

Zgazit ću sve tuge, suze i boli

Ponosno staviti srce na dlan

Neka ga nosi nebeska ptica

Daljinama snova, daljinama sreće...

 



ljiljana-sa @ 19:24 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, veljača 11, 2009

Gledam širom otvorenih očiju

U predivan cvijet otvoren u svojoj ljepoti

Da li da ga pomirišem,

Da li da ga pomilujem,

Tako je nježan i krhak,

Tako tanan za moje vrele ruke?

Ne znam da li je ikad pomirisan,

Ikad pomilovan onako kako zaslužuje,

Da li je ikad osjetio strast vrelih usana,

Na svakoj svojoj latici?

Iz grudi mi se otima uzdah

Čežnja, strast, opčinjenost žive u meni

Sapete teškim okovima, a tako bi da se puste

I prospu se po ovom cvijetu koji mi se daje

Otvara tu ispred mene i mami...

Znam...taj cvijet ne bi bio tako nevin

Kada bi osjetio svu slast mojih usana

Svu jačinu i toplinu dodira mojih ruku

Prodoran uzdah koji bi parao nebo

Ali...zar ima nešto loše u tome?

Ne bih ga povrijedila, ne bih ga zgazila

Dala bih mu samo malo emocija

Koje bi ga činile još ljepšim

Još snažnijim, još primamljivijim....

Otvorio bi svoje latice, pokazao dušu

Napio se slatkog nektara mojih usana

I tek onda zamirisao opojnim mirisom zadovoljstva

Mirisom sreće koji svi moraju osjetiti...

Zato mi pustite ruke, oslobodite mi dušu

Da mi oči upiju sjaj rose

Odsjaj sunca skriven u njegovim laticama

Moram se spojiti s njim

Moram ga mirisati i ljubiti

Moram mu dati dio sebe

Da bi potpuno procvjetao..

On to želi, on to sanja

Možda više nego ja...

Ja i cvijet...možda dva svijeta

Ali zauvijek spojena željom

Da nam zora obasja rosne latice

Tada bi vječno cvjetali....ja i on

Jaki i nesalomivi, samo svoji, zauvijek.....


ljiljana-sa @ 17:47 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 23, 2008




Snježna bjelina svuda oko mene
skriva tragove mojih beznadnih koraka
tihih, kratkih, sporih, skoro nečujnih
jer su me poveli negdje bez cilja...
Pahulje zaljubljeno plešu svoj bijeli ples
hladnoća grčevito steže moje dlanove u šake
a srce treperi, kao u samrtnom transu
jer čuva tebe, negdje duboko, duboko u sebi...
Dvije teške suze, dvije ledenice na mom licu
kao dva okamenjena svjedoka stoje
svjedoče da te nema više tu, ne, nema te
i usne promrzle nečujno izgovaraju tvoje ime
kao molitvu onom gore, koji nam sve daje,
ali i sve uzima, kada on to želi...
Pitam se da li ima pravde ikada
u sreći a i u tuzi, uvijek je nepravda
bar za jedno, ono koje gubi.
Tako bih ti rado dala ove hladne ruke
ovila ih oko tvoga toplog čvrstog vrata
poljupcem bi udahnuo život mome tijelu
ali te topline za mene više nema...
Ugledah na grani dva mala vrapca
kako se ljube, promrzli, gladni, a tako sretni
i pitam se da li smo mogli ja i ti
tako nježno poput njih
osjetiti toplinu tu negdje duboko u našim srcima
oživjeti proljeće u nama
znam mogli smo sve, a ništa mogli nismo...






ljiljana-sa @ 21:58 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
petak, prosinac 19, 2008





Niz prozor kao poznatom stazom

Slijevaju se male kapi kiše

Svaka se slijeva punim mlazom

Dok jecam tiho, sve tiše i tiše.

 

Svaka kap priča neke svoje priče

Al u svakoj od njih čitam nešto moje

Samo jedna glasno,  jako viče

Zaboravi ga, smiri srce svoje.

 

Kako da zaboravim kad sunca nema

I kad je magla dušu moju obuzela

Kako kad se oluja na obzorju sprema

Kad se moja duša sa njegovom splela.

 

Kapi kiše prate moje suze vrele

Istom snagom teku do usana što šute

Kao u nekoj priči slučajno se srele

I broje beskrajne sate i minute.

 

Sa tugom u oku uporno ih brojim

Te kapi kiše što tragove brišu

Zauvijek će teći u pjesmama mojim

U svim uzdasima što o tebi pišu.

 

Nikada nisam voljela kapi kiše

A sad mi je lakše dok ih tako gledam

Jer u svakoj od njih tvoja duša diše

I uz njih se lakše svome bolu predam.

 

Zato tecite, samo da mi lakše bude

Tecite beskrajno kišne kapi moje

I neka mi Bog, a i ljudi sude

Potopila sam u vama sve snove svoje.

 

Crni oblak nebom se ponosno šeta

I prosipa ko suze blistave kapi kiše

O Bože je li ovo kraj moga svijeta

Jer nestajem tiho, nema me više....




Niz prozor kao poznatom stazom

Slijevaju se male kapi kiše

Svaka se slijeva punim mlazom

Dok jecam tiho, sve tiše i tiše.

 

Svaka kap priča neke svoje priče

Al u svakoj od njih čitam nešto moje

Samo jedna glasno,  jako viče

Zaboravi ga, smiri srce svoje.

 

Kako da zaboravim kad sunca nema

I kad je magla dušu moju obuzela

Kako kad se oluja na obzorju sprema

Kad se moja duša sa njegovom splela.

 

Kapi kiše prate moje suze vrele

Istom snagom teku do usana što šute

Kao u nekoj priči slučajno se srele

I broje beskrajne sate i minute.

 

Sa tugom u oku uporno ih brojim

Te kapi kiše što tragove brišu

Zauvijek će teći u pjesmama mojim

U svim uzdasima što o tebi pišu.

 

Nikada nisam voljela kapi kiše

A sad mi je lakše dok ih tako gledam

Jer u svakoj od njih tvoja duša diše

I uz njih se lakše svome bolu predam.

 

Zato tecite, samo da mi lakše bude

Tecite beskrajno kišne kapi moje

I neka mi Bog, a i ljudi sude

Potopila sam u vama sve snove svoje.

 

Crni oblak nebom se ponosno šeta

I prosipa ko suze blistave kapi kiše

O Bože je li ovo kraj moga svijeta

Jer nestajem tiho, nema me više....






ljiljana-sa @ 22:37 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, prosinac 18, 2008



U tami noći pogled mi luta visoko, još više
gledam zvijezde, te male sjajne nebeske oči
kako me samo podsjećaju na tvoje
sijaju radošću postojanja, radošću svjetla...
slave sjaj, blještavilo, slave mir i tišinu
onu u kojoj se sve samo od sebe kaže
gdje su riječi suvišne, bespotrebne...
i kuda god pošaljem tužne daljine svog pogleda
vidim tebe, tvoj osmijeh, tvoj pogled,
osjetim iz daljine dodir tvojih toplih ruku
i tako mi je hladno bez tebe
tako te očajnički trebam u ovoj tihoj noći
dok stojim tu sama pod zvijezdama...
uzdrhtalo tijelo vapi za toplinom tvog dlana
usne u grču, tako tople, bez tvojih su nijeme
nema uzdaha strasti, nema tvog izgovorenog imena
a samo sam htjela zvati se tvojom
i samo sam htjela tebe voljeti
biti tvoja svakim atomom ove duše
tebe čekati,  sa tobom disati isti zrak
sa tobom uživati u svakom novom jutru...
Da li je grijeh toliko te željeti
vidjeti te u svemu što mi oči pomiluju
osjetiti te u tami sobe kao rasplinuti miris proljeća
kupiti rukama bukete razbacanih suza za tobom
i još uvijek se nadati da nikad nije sve izgubljeno
i da nikad nije kasno za nas?
toliko pitanja mi šeta ovom dušom
donekle prokletom jer samo tebe hoće imati
previše pitanja, a odgovora nema
dok god budem stajala u crnilu noći
obasjana samo ljubavlju koju ti nudim
nema odgovora dok moje srce čeka tvoje
dok se tako bolno i uz suze nada....
Želim vjerovati da me osjetiš, gledaš i vidiš
tako samu, u sjeni slomljenog drveta
a ja još uvijek stojim i strah me je crnila noći
dođi i poljubi me, ogrni me ponovo plaštem od snova
upleti mi u kosu sve nebeske zvijezde,
čekam te još i nikad neću prestati vjerovati u to
da ćeš se pojaviti na obzorju novog dana
a do tada ja ću moliti za tebe
sama pod zvijezdama...


ljiljana-sa @ 11:28 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, prosinac 7, 2008







 Nisam ja za tebe nikad ni bila

Sa tugom u oku kao da sam rođena
Suzu od tebe nisam htjela a ni  skrila
Pogrešnom sam zvijezdom kroz zivot vođena.
 
Previše tuge u meni je davno zaspalo
A sa osmijehom se budim, tako sam morala
Malo je sunca u mojim danima sjalo
Sreću sam od tuge godinama tkala.
 
Ti zaslužuješ bolje, zaslužuješ više
A ja ti mogu dati samo malo toga
Jer za mene nikad nisu prestale kiše
Postala sam robom ovog srca moga.
 
Ja želim da te volim iskreno do kraja
Ali nemam pravo da ti dam dio svoje tuge
U meni živi miris jednog davnog maja
Za tebe možda sijaju negdje oči druge.
 
Ne, nisam ja za tebe, a pružam ti ruku
Opet protiv sebe okrenula sam sve
Moj brod nikad nije stigao u mirnu luku
Nisam živjela život, živjela sam sne.
 
Znaš da se od snova nemože da živi
Da se probudiš naglo i ne znaš gdje si
Nisam od onih koji za sve drugog krivi
Samo su moji, samo moji grijesi.
 
Zato te molim, okreni se i idi dalje
Zaboravi ženu koju život boli
Pusti je da tugom svoju ljubav šalje
Nekom ko će znati da je takvu voli.....


 
 




ljiljana-sa @ 11:17 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 30, 2008





Tu, u tami moje hladne sobe

Dišem, uzdišem, na trenutke budna sanjam

Sve ono što sam htjela, a nisam uspjela...

Otvorenih očiju gledam u mrak

Crnilo, ne vidi se baš ništa osim odsjaja

Ulične rasvjete koja oslikava zid...

Ali ja, samo ja, vidim tebe u svakom treptaju oka

Vidim te tamo gdje te nikad ni bilo nije

Postojiš još uvijek tamo gdje sam željela da budeš...

I minut po minut noć šeta mojom sobom

A ja bez sna – sanjam tvoje tamne oči

Sanjam otvorenog oka sve dane koje nismo imali

Koje sam tako očajnički željela...

Sanjam poljupce koji su mi opekli usne

I taj žar se nikad ugasio nije

Jer ja te poljupce i sada živim

I sada se nijemo ljubim s tobom

Još i sada bez riječi ti govorim kako si mi sve...

Da li ti mirno spavaš u noćima kao ova

Da li ikad pomisliš da nečije srce

Još pati, još plače, još voli...?

Da li si u snu onako bezobrazno lijep

Blago razbarušene kose i blaženog lica

Kao nekad poslije mojih poljubaca i dodira?

Pitam te to bez riječi, nikad izgovorene

A ipak dovoljno jasne da me čuješ

U tišini svoje sobe, daleko od mene,

Jer znam da noć nosi moje poruke

Na tren previše glasne i jake

I znam da si nemiran kao i ja.

Sigurna sam da postoji zločin i kazna

Da postoji neko ko nam sve to propisuje

A ti dobro znaš da si grešan

Previše grešan da bi ti i Bog oprostio,

Ali isto tako dobro znas da ti ja opraštam...

Opraštam ti sve suze koje i danas nisu prestale

Opraštam ti sve boli koje me i danas bole

Jer tamo negdje daleko gdje more ljubi obale svoje

Ostala je ljubav da vječno spava

I da te samo s vremena na vrijeme

Besanom noći podsjeti da sam ja još tu

Vječno usnula na tvom ramenu s pitanjem

Da li mirno spavaš? 






 

ljiljana-sa @ 11:44 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 27, 2008



Bole me dani, tužni i dugi
bole me noći tamne i hladne
iz ogledala me gleda neko sasvim drugi
tvojih usana moje su tako gladne.

Bole me sati koje život nosi
svi dodiri ostali da kožu peku
svi vjetrovi strasti zaspali u kosi
sve riječi koje su pale duboko u rijeku.

Bole me ruke što padaju niz tijelo
kome ih pružiti kao slomljene su sada
tako jako me boli ovo tijelo vrelo
svaki san mi bolno na ovo srce pada.

Ne znam kako da ublažim bol prejaku
jer bole i suze što se slijevaju niz lice
prosula sam tugu, lebdi tu u zraku
i pada na mene ko teško krilo ptice.

Da li mi je ostalo vremena za smijeh
da li ću to znati više ikada
zar je voljeti tebe, smrtni grijeh
izgleda da jeste, jer boli me i sada.

Pognute glave i pogleda bez sjaja
sve tuge svijeta na duši mi urezale ime
krikom ranjene ptice svjesne svog kraja
zovem te bolno, reci, čuješ li me???


ljiljana-sa @ 20:45 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare




Ostani tu gdje jesi, ja te molim
daleko od moje vrele ruke, daleko od mene
pusti da te tako iz daleka volim
jer imam samo ovo srce žene.

Ne prilazi mi, ostani tako
da se utapam u očima boje meda
vjeruj voljeti tebe nije lako
ali srce me ne pita kada da se preda.

Želim te voljeti nevino bez dodira
onako čisto kako samo ja to znam
od kad te vidjeh, ne mogu naći mira
zapalih u sebi dobro znani plam.

Znam da znaš šta u meni spava
znam da osjetiš kako gorim sva
strah me se probuditi u jutra plava
bojim se da nisi samo dio mog sna.

Bojim se ljubavi zato ostani tu
moje srce nikad nije tako voljelo
a strah me i na javi i u snu
jer kad sam voljela, onda je i boljelo.

Ne, nemoj mi prići, ne želim mučiti sebe
bez riječi te kao božanstvo gledam
biću žena u sjenci uvjek pored tebe
jer bez boli nisam znala da se predam.

Nemoj mi nogom srce zgaziti
nemoj me raniti, ja te molim
duša mi kao cvijet koji treba paziti
pusti me da te tako iz daleka volim...




ljiljana-sa @ 11:12 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 17, 2008


Svaka jesen nosi mi tugu
bez tebe sam poput uvelog lista
kiša kao suza umiva mi lice
možda to baš ona u svom sjaju blista.

U svakoj ulici čujem ti korake
u svakom dahu vjetra miris tvoje kose
u toplini sunčeve zrake tvoj je dodir
samo me uspomene ka tebi nose.

Čemu živjeti, bez tebe sve je praznina
utapam se u snovima punim tebe
samoća mi drug i noću i danju
u ogledalu više ne poznajem sebe.

Šušti lišće kao riječi nikad izgovorene
šapuće vjetar izjave ljubavi nikad dorečene
maglom ovijam ovo ranjeno srce
dok nam na zidu i sad tražim sjene.

Svemirom mi luta duša izgubljena
za nju više nema nikad mirne luke
ogrćem se opet plaštem od snova
ali nemam kome pružiti uvele ruke.

Samo u tvojoj kosi spavale su zvijezde
samo su tvoje usne toplije od ljetnog dana
zato izabrah život prepun bola
zato ostadoh okamenjena i potpuno sama.

I mrzim jesen, sve više i sve jače
mrzim njene teške magle i kiše
mrzim jer sve me podsjeća na tebe
samo jesen imam, a tebe nikad više.

Ipak probaj opet da me nađeš
moja je ljubav iskrena, ko suza čista
nikad nije kasno, prošetaj alejom
možda me nađeš uplakanu, ispod uvelog lista...
ljiljana-sa @ 20:25 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 16, 2008



Vjerovala sam da se dobro samo dobrim vraća

Da se tebi mogu dati bezrezervno sva

Vjerovala sam da se ceh na kraju plaća

Na kraju priče, negdje na kraju sna.

 

Učili su me da vjerujem u ljude

I u ono što mi drage usne kažu

I ja sam vjerovala pa kako mi bude

Nisam znala da voljeni znaju i da lažu.

 

Živjela sam snove samo uz tebe

Nadala se da kraja nikad neće biti

Tako samo dugo lagala samu sebe

Da te od svih ljudi mogu negdje skriti.

 

Ne, nisam znala da si sličan drugima

Samo slatke riječi, a istine malo

Otvorih srce da lažnu ljubav prima

Željno sreće u očaju je stalo.

 

Kako da oživim svoju ranjenu dušu

Kad nema snage da ponovo živi

Kako da se ugrijem dok hladni vjetrovi pušu

I dok se srce samo za sve krivi.

 

Vjerovala sam u sve što mi kažeš

Da sve što je lijepo čeka na nas

Vjerovala da dok volim ne znas da lažeš

Tako sam dugo vjerovala u to,

A posumnjala za čas...

 

Okrenula sam glavu da me ne vidiš nikad više

Skrila bolom unakaženo lice zauvijek od tebe

I brišem suze teške ko jesenje kiše

Vjerovala sam al više ne, da mogu zbog tebe promijeniti sebe...

 



ljiljana-sa @ 10:37 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 9, 2008


Na sve strane putevi se otvaraju

Ne znam kojim bih posla da te zaboravim

Misli na tebe mi dusu smaraju

Patim ko ptica za nebom plavim.

 

Duša mi plače i nije prvi put

A srce još voli kao da nikad voljelo nije

Drhtim sama na raskrižju ko slomljen prut

Nema tvog sunca da mi tijelo grije.

 

Možda i nisam bila za tebe

Ko je to mogao uopće znati

Ali dala sam ti svaki dio sebe

Kad jednom srce krene, ne zna stati.

 

Sada sam stala i ne znam kuda poći

Kad mi koraci sami ka tebi kreću

Znam da ćeš mi u snove sam doći

A ja to više ne želim i neću.

 

Zašto da se nadam kad nade nema

Kad tuga caruje svakim danom mojim

Umorno oko suze u staru škrinju sprema

Samo ćeš živjeti u pjesmama mojim.

 

To je sve što ti zauvijek mogu dati

Pisano slovo u kojem svaka suza sniva

Voljeti ne mogu tek tako prestati

Kad te ne volim kao da nisam ni živa.

 

A ti ćeš pročitati redove ove

I možda će ti na tren i biti žao

Što si mi tako jako uzburkao snove

A onda mi na put sreće teškom nogom stao.

 

Ne boli mene što me više ne želiš voljeti

Ne upravljamo srcima ni ti ni ja

Boli me svaka riječ koju reći nećeš htjeti

Boli me kad ti hladna suza u oku sja.

 

Sve što je bilo polako se briše

Stranica nova otvara se sama

A umorna ruka još tebi će da piše

Dok ne nestane svjetlost i ne zavlada tama.

 




ljiljana-sa @ 19:09 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 23, 2008


U moj svijet se ne ulazi tako često

Vrlo rijetko otvaram vrata srca svog

Samo nekom tu ću dati mjesto

Da postane centar carstva mog.

 

U mom svijetu caruje ljubav čista

Ona prava iskrena, topla i duboka

Jer ja ću ostati uvijek ista

Duša mi ko svemir, prostrana, široka.

 

U mom svijetu vječno se usne ljube

Poljupcem strasnim, nježnim i vrelim

Tu se bitke bez borbe ne gube

Samo tu živjeti znam i želim.

 

Koga pustim u taj moj svijet

Zna da sam mu zauvijek dala dio duše

Slobodne, sretne ko ptica let

Dok oluje ljubavi sve sumnje ruše.

 

Tu, u mom svijetu vječno sunce sja

Nema magle, kiše ni sivih oblaka

Samo tu sam ja uvijek ja

Voljena, snažna, postojana, jaka.

 

Zato ako ti otvorim vrata svoga svijeta

Ne razmišljaj, udji i ostani tu

Udisat ćemo zajedno miris našeg cvijeta

Tebi ću da dam sebe svu.

 

Poželjet ćeš da san nikad ne prestane

Princ moga carstva bit ćeš vječno tu

I kad kazaljka na satu zauvijek stane

Ti živjet ćeš tu, u mom svijetu !!!

 




ljiljana-sa @ 15:24 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 22, 2008


Od kako si kročio u sve minute mog života, živim život u bojama duge. Istina, nekad su te boje jake, intezivne, nekad blijede - ovisi koliko sam osjetila tvoje ljubavi u svakom uzdahu ove moje duše.

Kad me voliš i kad ti osjetim usne na svojima - taj dan je plave boje, boja neba - u toj boji se oslikava sva veličina moje duše, sva sloboda jer ona kao ptica leti nebom. Presretna je i želi da to svi vide.

Kad dodje dan da te ne vidim, ne čujem, kad te nema da mi daš onaj dobro poznati osjećaj pripadanja, ljubavi, čežnje, strasti - moj dan je siv. Ovlada sivilo i sunčanim danom, moj smijeh se skrije negdje duboko u meni i ne želi izaći van. Moje oko - nema više sjaja, tužno je, puno neisplakanih suza - tuga caruje sivilom moga dana.

Ima dana i kada poželim da me nema, kada si daleko. Tada moj dan ima crvenu boju. Boju krvi. Tada tako jako patim i krvarim mada to drugi ne vide. Bolesna sam tada, jer nisi tu da mi dodir tvoje ruke vrati život u ovo tijelo, nema tvojih usana da mi udahnu dah sreće i nema tvog pogleda koji izmami sjaj u mom oku, čak i kad mi je teško. Tada je i nebo za mene crveno, kao da se ovo moje srce puno ljubavi prepuklo i sve kapljice krvi iz njega se rasule vasionom. Da, za nekog je crveno boja strasti, ljubavi, čežnje, a za mene boja ranjenog srca i ranjene duše.

Srećom, nisu svi dani isti, boje mojih dana smjenjuju se iz dana u dan i bolje da je tako. Ipak,  najviše uživam u onoj nebesko plavoj boji - boji onog dana kada si samo moj, kada dišemo kao jedno. Mislim kada bi mi i dužina života ovisila o nekim drugim bojama, skratila bih ga - da sedmica ima i dva dana, ali ona plava dana kada znam da ne živim uzalud i kada znam da imam tako dobar razlog što postojim. Ljubim - dakle postojim i sve drugo je manje važno od toga.
Iza nas ništa neće ostati, a ispred nas prostire se baš sve, krenimo tamo kuda nas srca vode, jer srce neće pogriješiti.

 

ljiljana-sa @ 22:14 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 19, 2008





Zašto te još tako prokleto ljubim

Kad mi još suzama krasiš oči

Zašto te tako sigurno gubim

Zašto si mi u snu svake noći?

 

Nemam odgovora na pitanje ovo

Srce i razum nikad nisu bili par

Imam još samo ovo crno slovo

Da njime gasim vrelog srca žar.

 

Budim se misleći na usne tvoje

I legnem spavati misleći na tebe

Zašto ti još poklanjam sve minute svoje

Zašto zbog tebe uništavam sebe?

 

Mora da si vrijedan svake suze moje

Jer kako bih inače objasnila sebi

Da ne žalim besane noći svoje

Koje sam nesvjesno poklonila tebi.

 

A ti mi poklanjaš neke riječi teške

Umjesto poljupcem da mi uljepšaš dan

Tražiš u meni nepostojeće greške

Zbog tebe ne znam ni šta je san.

 

Ipak ti darujem dan prepun nemirnih misli

I ne želim nikad da te iz sebe izgubim

Srce i razum su se u zagrljaj stisli

Zato te tako prokleto ljubim.

 




ljiljana-sa @ 18:31 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, listopad 18, 2008


U tvom oku su zaspale zvijezde
sjaje sjajem koji nikad neće prestati
u tvom oku sam zaspala i ja
i sanjam dane koji možda nikad neće doći.

Tamo sam našla i otkrila ponovo sebe
tu imam mir koji mi tako jako treba
u tvom oku sam suza nikad prolivena
zauvijek zaspala princeza iz tvoje bajke.

U dubini tvog pogleda lako je prepoznati me
hvala ti što si dao dom mojoj izgubljenoj duši
bila sam beskućnik u carstvu svemira
lutala bez sna, bez osmijeha, bez duše.

Da, samo ja znam kako si ponekad tužan
ali ne daš meni da se tvojom suzom prolijem
i krenem niz lice malom rijekom do vrelih usana
sa grčem u srcu koji steže i od čega gubiš dah.

Isto tako znam kako si ponekad zaigran i veseo
kako ti titra zjenica tu u vedrini tvog pogleda
i kako sam i sama tada beskrajno sretna
kako se radujem svakoj zraci tek rođenog sunca.

Zato me čuvaj kao pahulju na dlanu
da me ne izgubiš nikad iz svoga oka
pusti me da ostanem vječno tu
kao mali vojnik na straži naše ljubavi!!!

ljiljana-sa @ 09:44 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, rujan 20, 2008


Jutro se umorno vuče kroz rosnu travu
sporim teškim koracima - ipak sigurnim
lagano se uvlači kroz polutovoren prozor
mojom sobom se razlijeva ko prosuta voda.

Jutros bez radosti umiva mi sneno lice
otvaram oči i gledam ga bez imalo straha
znam da mi opet nije donijelo tebe
i da ono ne postoji za mene od kad nisi tu.

Sjedam na krevet bez osmijeha na licu
gledam ispred sebe tupo i prazno
sve bih dala, baš sve što imam
za dodir tvoje ruke negdje na mom vratu.

Ustajem umorno, bezvoljno, bez snage
teškim korakom izlazim na balkon i gledam
da li ću negdje u jutarnjoj zraci sunca
možda prepoznati sjaj tvoga crnog oka.

Gledam u jutro širom otvorenih očiju
u nadi da će mi pokazati put do tebe
znam da znaš da smo se zajedno probudili
tako daleko, ali sa istim - potpuno istim mislima.

Ja znam da ti osjećaš negdje oko sebe
svu svježinu ovog jutra što oko mene šeta
znam da se i ti budiš bez osmjeha na licu
ali srca punog nade da sva jutra nisu ista.

Vraćam se u sobu opet duboko sjetna
znam popit ću kavu sama s tobom u mislima
čekati da prodje još jedan prazan i sumoran dan
i željeti da što prije legnem i sanjam tebe.

Samo u snovima ti si uvijek i samo moj
samo dok sanjam sreća mi obasjava lice
mada znam da nakon svakog moga sna
ponovo će doći ovo isto jutro da mi bez riječi kaže
kako sam se ponovo probudila bez tebe.


ljiljana-sa @ 15:26 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, rujan 16, 2008


Gledam kazaljke kako umorno obilaze postaje na mom satu, tik-tak, tik-tak. Sve je tako prolazno, kažu da sve prolazi, ali ne baš sve. Ono što si ti za mene, nikada neće proći. Svjesna sam toga i ne želim da bude drugačije.

On me voli, pored njega smještam svoje vrelo tijelo, on me grli, on me ljubi, on me želi. Da, njemu sam sve. A ja u njegovom poljupcu tražim slast tvojih usana, ja u njegovim rukama želim osjetiti čvrsti stitak i toplinu tvoga dlana. U njegovom srcu želim da spava tvoje srce, jer samo ono me je znalo voljeti do kraja, bezrezervno. Znam i ove noći, leći će on pored mene, a ja ću sklopiti svoje tužne oči i zamisliti kako si to ipak ti. Njegova ruka će se spustiti na moje lice, preći mojim usnama a ja budna sanjam - vidim tvoje usne, crvene kao krv, pune strasti kako me ljube, to je ono za čim žudim, ono za čim umirem - godinama. Da, moja strast i čežnja za tobom nisu od jučer. Volim te čini mi se, cijeli svoj život.

On nikad neće biti kao ti. Ne pitajte me zašto? Jednostavno - on nikad u mom oku nije vidio tračak tuge kad bih ga htjela skriti, on nikad u mom smijehu nije prepoznao istinsku sreću ili pak tugu, on nikad u mom dodiru nije prepoznao strast, želju za dodirom, čežnju. Ti si to znao - samo ti si vidio djevojčicu u meni, nekad jogunastu, vragolastu, neposlušnu, na momente zloćku, a s druge strane - zaigranu, nježnu malu curicu koja je pružala ruke ka tebi i radovala ti se kao da vidi ono što najviše želi. Samo ta mala djevojčica nije prestala željeti ono što bi dobila. Željela je još i više. Želim te cijelog života. Putevi sudbine nisu nam bili naklonjeni. Odveli su nas na dvije različite strane, udaljili zauvijek - ali nikad nisu mogli zatrti puteve kojim smo vezani,  jer sve one suze koje bi isplakali odvojeno, ipak su se srele - negdje daleko i stopile se u malu nevidljivu rijeku i tekle samo njima znanim putevima.

On mi kupuje i na dlanu pruža sav svoj svijet i daje cijelog sebe - a ne zna da umirem samo za jednim tvojim poljupcem. On me budi poljupcem i kavom u krevetu, dok ja upirem pogled kroz prozor, u daljine, nadajući se da negdje daleko osjetiš kako te tražim u oblacima, u suncu koje je tek izašlo, u svakoj kapi rose na zelenoj travi. On me drži za ruku dok šetamo alejom platana, a ja bacam skriveni tužni pogled na klupe ... tu smo nekad sjedili satima, ljubili se, ćutali, pogledom govorili sve što je u nama i tako se savršeno razumjeli.

Znam, savršenstvo ne postoji, ali ipak mislim da je savršeno ovo što imamo godinama, savršeno se volimo bez dodira, savršeno razgovaramo bez riječi, gledamo se a ne vidimo se. To samo rijetki imaju.

Također znam da nije lijepo porediti njega i tebe - vi ste dva svijeta koja nemaju niišta zajedničko, ali ipak imaju - istu ženu negdje duboko u sebi i to je ono što će vas uvijek vezati a nikad to nećete znati.
A meni ostaje da volim dok živim, čovjeka kojeg nikad nisam imala. Sve što sam imala od tebe su samo poljupci i dodiri a ipak si me njima dobio za cijeli život. U tome je tvoja veličina. I niko mi nikad neće moći zabraniti da te volim i da te nemam. To je moj odabir i znam da nisam pogriješila.

ljiljana-sa @ 17:35 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Arhiva
« » srp 2014
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Brojač posjeta
4699
Index.hr
Nema zapisa.